...healing the broken heart...

evo...
opet se sve ponavlja.
opet smo na pocetku
i nikako da dodemo do neke
nama ravne sredine.
ili se konacno uspemo do vrha
ili padnemo..i tako stalno.
cijelo vrijeme




ponekad se pitam.??
tko medu nama dvoje
se manje trudi..
znam da se nalazimo na
istoj sredini..ali
ipak..ili da jadem vise nego sto moram
i mogu..ili ti dajes..
manje nego sto moras i mozes..




jedan nije dovoljan
da sagradi...odnos medu dvoje ljudi..
uvijek sam ja ta koja dava vise nego sto mora
a ti nikad nista nisi davao..
uvjek ja zavrsim u suzama..
poslje kasnih vecernjih razgovora




sjeti se samo...
da sam ja ta koja te uvjek vracala
na mjesto..
da sam ja ta koja te odvikavla od losih
navika...
da sam ja ta koja ti pomaze
i koja je uvjek kraj tebe u losim trenucima..
i da sam ja ta koja spasava ovo ''prijateljstvo
s povlasticama'' [kako ti kazes]
i na kraju...
da sam ja ta JEDNA medu njamanje jos njih 30
s kojima si si tako dobar...




stavrno neznam vise sto da radim...
sve me ovo medu nas
zbunjuje..
dode mi da poludim..!!!! !!!! !!!!




a po gle nas sad...
gdje smo stali..
da...
prije samo 4 ili 5 tjedana
jedno drugom plakali smo na ramenima..
tjesili se poljubcima...
uzivali jedno sa drugim...
pa zar je to bilo sve od
previse alkohola...
zar te on natjerao da mi kazes istinu kad sam pitala
''zakaj se ti u opce nalazis s menom''
tvoj odgovor je bio
''ne znam,nekaj me vlece k tebi''
prizanj da si slab...
i ne
nemoras se opravdavati...
samo priznaj
da me vise ne zelis.
da me vise ne volis.
da me vise ne mozes smiliti.
da vise nisam ja ono sto ti je bilo pitrebno.
PRIZNAJ
stavi tocku na i
stavi je na prvo slovo moga imena
i bit ce mi sve jasno.
bi ce to kraj.

al u svemu tome tu sam JA
...
....
.....
....
...
ah. [ samo uzdisem* ]
pitam se dali je posljednji.[ uzdah* ]
ma,ne
nije.




da.ja sam tu.
i priznajem sa sramom.
da te volim.
i da ne zelim jednostavno odustati od tebe
sada .
dok se sjetim kolko sam se vec napatila
i kolko sam vec svega toga presla.
onda me ova mala stvar nece zasmetati
PONOVO




ne.
nije ovo kraj.
sjecam se kada si imao status na msn-u

sad samo stojimo i gledamo se.
kako. ne želimo da itko primjeti
a oboje znamo da svi kuže
ali ne smijemo
jer zabranjeni smo
ne možemo biti "mi".
jer naša lica ne bi mogla skupa
ne, nikada.




i sada samo buljimo u prazno
nadajući se da će jedno doći do drugog
i čvrsto stisnuti drugome ruke i jako nježno poljubiti
ali to je nemoguće
jer znamo da ne smijemo




mi smo dva puta koja se mimoilaze
želimo se sastati negdje napola, ali ne možemo
jer ne smijemo.
drugi bi se smijali.




sad se možemo samo izbjegavati,
ali i to je nemoguće
jer oboje smo na drugim krajevima
na rubu
i skoro pa ćemo pasti

jer da bi pali, morali bi gurnuti
jedno drugoa pali bi da se išta dogodi




ali mi se borimo,želimo ostati na životu
a ni ne slutimo da ako padnemo
da ćemo pasti u jedan predivan svijet
koji je
stvoren samo zbog nas
i koji čeka da dođemo
i tamo bi mogli biti jedno
kao da je tako i trebalo biti




sad opet nestajemo iza čoška od vrata
i počnemo se smijati stvarima koje uopće nisu smješne


fOREVER lOST

ti.
i
ja.

nas dvoje smo dva različita svjeta.koja se samo sudaraju jedan o drugog.
postoji taj osjećaj u meni koji me sputava na putu do tebe.
osjećaj koj me krije.
osjećaj koj me povlači.
osjećaj koj me razočarava.




osjećam ko da sam prije imala neki svoj LIK. [ samo ja ] a da sada
taj lik više ne postoji.
više ne postoji ONA.
potonula je od prvoga trena kada se našla s tebom.
začarao si je.
pretvorio u nesto sebi vrjedno.
nešto sebi dobro.
nešto sebi ravno i
što tebi paše.





I smile.you laugh.I look away.I sigh





a sada ONA tuguje za prošlošću.
i želi se vratiti na ono svoje JA
koje je imala.
koje je gradila dugo vremena
i trudila se biti što bolja.

sad postajem lutka koju je netko
davno odbacio
lutka koju je neko dijete
iz bijesa bacilo
sastrane
bezobrazno
i sada plače jer me je
izgubilo




cijelo to vrijeme izrugivali su se
jedno drugom
nisi ni primjetio da postoji netko
sastrane.
da postojim ja.
i da čekam.
čekam da se okreneš.
jer samo to.
to trebaš učiniti




vani je hladno,a ja ko
živi mrtvac hodam cestom.
na sebi imam samo ono što
što me podsjeća na tebe
u glavi mi se vrti ona pjesma.
pjesma koju smo onog popodneva
zajedno pjevali
i.
smijali se.





neki glupi osjećaj me obuzeo.
zapravo kad pogledam.
sve do sad je bilo glupo.
i ovo je.
ništa to nema neku preveliku vrijednost.
nikakav utjecaj.
I. sad, počela sam
trčati.i pala sam.
taj glupi život.
zašto se svaki put spotaknem na njega?!




promijenila sam se.
jako.
to je i ONA rekla...
znam.
ali ništa se drugo nije promijenilo u meni.
nitko kog ne mogu zaboravitit.
sve osobe koje su bile točkice.
veće i manje.
sve su one još uvijek tu.
one iste.samo.
drugačijih veličina.
neke su sad veće.
neke su.
manje.




kolika količina emocija.
a ja.
ja i dalje stojim na ulici.
sagnute glave.
i spusti se kiša na mene.
i zasja sunce.
ali nije važno.
jer ti nisi tu...


by: [ jedna mala ]

..oprosti sto sam to jednostavno ja..

..oprosti zbog moje tvrdoglavosti..

..ako ti se ne svidam, nitko ne kaze da budes uz mene..

..oprosti zbog moje iskrenosti, jebiga takva sam..

..i moje znatizelje u tim godina sam..

..oprosti zbog toga sto sam svjesna svakog trenutka provedenog s tobom..

..oprosti zbog mog ''cudnog ponasanja'' i povucenosti..

..tesko mi je kada ne mogu dobiti niti zagrljaj..

..oprosti sto volim svaki dio tebe...

..drukcija sam kazes...drago mi je zbog toga..jer znam da sam za tebe posebna...

..zao mi je sto svaki puta kada odlazim od tebe, odlazim sa tuznim licem..

..znam da kada i odlazim nije ozbiljno to sto se naovodno ljutis..

..tako si barem sam potvrdio,a ja ti vjerujem..

..oprosti sto zelim samo mali dio njeznosti..

..oprosti sto mi je tako lijepo sa tobom..

..oprosti zbog toga sto i sama znam da neke stvari nisu iste kao sto su bile..

..jebiga, valjda tako treba biti...

..zao mi je sto mi ne vjerujes vise..

..mozda bi mi za pocetak trebao poceti vjerovati..

..ja ne mogu protiv tebe,ja jedino mogu uvijek biti uz tebe..

..sarkasticna sam, kazes? Ma nisam uopce..

..bezobrazna? jos manje..

..oprosti sto sam sad ovo napisala..

..nemoj mi zamjeriti..

..DA,naravno da tako mislim o svemu..

..!!!..


By: ~..Different Girl.. ~

[..uvenula biljčica..]


Because of you
I never stray too far from the sidewalk
...
Because of you,
I learnt to play on the safe side so I don't get hurt
...
Because of you
I try my hardest just to forget everything
...
Because of you
I don't know how to let anyone else in
...
Because of you
I'm ashamed of my life because it's empty

Nemoj nikome nikada reći
Da je postojala jedna 'mala' ...
Da je bila tvoja,
I sve ti dopuštala, sve dala...

Nemoj nikome nikada reći
Da si otišao iz njenog života
Kao tama...
Nemoj im priznati nikad
Da je 'mala' ostala sama...

Nemoj nikome nikada reći
Da je plakala i patila...
Da si 'maloj' značio,
A nije te vratila...

Nemoj nikome nikada reći
Da je ponos uništio sve...
Tko zna hoće li opet biti sretna?
Nemoj nikome reći,
Molim te...

Nemoj nikome nikada reći
Da 'mala' trebala te...
I da je mala bojala se;
Svega čega bojiš se...
I kada gledaš 'malu' -
Ona gleda te...
I kada druge te žele -
Ona neda te...

Nemoj nikome nikada reći
Da su ti govorili
Da za tu 'malu' nisi...
I nemoj im nikada reći
Da su je pitali:
'Zaljubljena ti si?' .

Nemoj nikome nikada reći
Da im je morala reći 'ne' ...
Nemoj nikome nikada reći
Da bio si joj sve...
I nemoj im reći
Kako bile su teške noći te;
Kada si 'maloj' ulazio u sne...
Kada je bila sigurna da
Trebaš je...
A ti si bio sretan,
Nisi znao za puteve tuge...

Nemoj nikome nikada reći
Da njene noći bile su duge...
Nemoj im reći
Da je 'mala' zbog tebe sve izgubila...
Jer, bila je sretna kad te poljubila...

I nemoj nikada nikome reći
Da si 'malu' bar malo volio,
Da si ju za oprost molio...
Samo im reci
'žaliti neću' ...

Ali, nemoj nikada nikome reći,
Da nakon svega -
'mala' želi ti sreću...
I želi te bar kao prijatelja,
Želi da kažeš joj sve...

Nemoj nikada nikome reći
Da 'mala' nije mogla
Tebi reći 'ne'...
I nemoj im reći
Da 'mala' još uvijek
zbog tebe diše...
Da 'mala' zbog tebe umire
I zbog tebe stihove piše...

Nemoj nikome nikada reći
Da 'mala' zbog tebe sja...
I nemoj im reći
Da ta 'mala' sam ja...

Setam u kasnim vecernjim satima,ulicama ovog tajnovitog grada. I koracim pored velikih svjetla,prikovana blizu parka,u tom trenutku ugledah svoju sjenu.
I kroz misli mi proleti smisao zivota maldih. Razmisljam sama u mraku,kako neki ljudi vise ne znaju zivjeti. Zivot je posato besmislena bajka,gdje je sve nestvarno…gdje se mnogi ljudi pretvaraju u nesto sto nisu,gdje tolko ljudi boluje od ljubavi,u ovom zivotu ima tolko mnogo problema,kojima se vise ne moze stati na kraj.…U tu nestvarnost spadam i ja.
Ja sam jedno bice, koje je samo iluzija svoga zivota.,stvorila sam sebi sama svoj zivot u kojem mogu pronaci pravi svoj lik. Bice poput mene,nije uvjek bilo takvo…moj zivot se promjenio od bolnih i nesnosnih trnutaka u mom zivotu. Previse su me mnoge stvari potresle
da bi ih samo mogla skrivati iza osmjeha…koj nije nikad stvaran.
Nema boljeg osjecaja nego izmamiti osmjeh na lice,na kojem se jos vide tragovi suza.
Nikada nisam mislila,da cu barem na tren osjetiti zivot pun srece…ali bila je to iznimka,..te trenutke necu zaboravitit,zahvalna sam sto sam osjetila surovu srecu, i nove otkucaje, srca…za koje sam mislila da nikad nece zacjeliti od ljubavi. Uzadnje vrjeme, nije mi bas bajno u zivotu,jako sam shrvana zbog cinjenica,koje sljede…
Ponekad znam otici,u svoj svjet, to mjesto ja sam davno pronasla,samo ga nisam prepoznala na vrjeme…,tolko mi je tesko da me jos uvjek primi neka nostalgija,i vratim misli u prslost o boljem zivotu nego sada no onda se sjetim da boljeg zivota nije ni moglo biti jer nije bilo ni vremena za njega. Ja sam samo putnik u potrazi za onim boljim uzvisenim i dragocjenim zivotom.,odavna sam zaboravila onaj stvaran osmjeh na licu,jer u ovom vrtlogu zivota gdje svaki covjek izgubi svoju sjenu,izgubi i posljednu nadu za osmjehom.
Ja znam da mnogi od vas misle,kako se s takvim stvarima nebi trebali zamarati…no ja sam sklona tome da zivot treba zivjeti savku minutu kao posljednju. No bice poput mene nema vise takve namjere,jer ako mu je tesko zivjet stvaran i normalan zivot,onda mu je jos teze zivjet i te posljednje minute. Pustite me da sanjam, jer ako je taj san moj zivot, ne budite me...

Ja samo zelim mali dio te srece,o koj svi govore.Ja ovu patnju ovu bol…vise ne mogu zaustaviti.Mozda ja samo zelim zivjeti,i ne umrjeti. Mozda ja samo zelim disati,mozda ja jos ne vjerujem.
Ja sam poput vremena koje se stalno mjenja. Cas sam topla,cas sam hladna.
Ali ja ovu hladnocu vise ne mogu podnjeti. Mi vidimo stvari,koje nismo prije vidjeli.
Ja samo zelim zivjeti zauvjek. Mozda ja necu biti sve ono sto zelim,no sad nije vrjeme za tugovanje i plakanje. Sad je vrjeme da otkrijem zasto.
Moje srce postaje biti prazno,vise ga nista ne moze ispuniti. Potpuno sam jadna i slomljnja.
Ja sebe ne mogu popraviti,ma kolko se god ja trudila i pokusaval biti netko drugi.
Nisam pronasla bolju stranu zivota u koj bi se osjecala potpuno.
…Hladna noc…nema se toga puno za reci,o mislima koje mi se vrte u glavi,kako sve zavrsava moje misli lete dalje… Ne zelim biti tamo sama i bez tebe,i zato nemoj ici.
Reci sto zelis reci,i reci da ostajes…zauvjek u mom zivotu. Ja trebam samo malo vremena da pravilno odlucim o nekim stvarima. Ne mogu pronaci rjeci kojima bi rekla..sto se dogada s nama,zar ti i ja vidimo samo rijeci kojima bi rekli nesto lose…??
Ja se ne bojim….Ja nikada necu biti ono sto zelim. Mozda i kad se promjenim uvjek cu biti u carstvu suza,jer dio mene ce ostati kakav je i bio. Voljela bi da su moji trenutki srece
duze trajal..ali zao mi je...to u ovom rasutom svjetu vise kod mene nije moguce i nece postojati…

ej...ljudeki moj......evo i mene..hehe...u sasvim novom izdanju,mislim da je uocljivo......da,da...evo sve je sareno....wiiiiiiii....ah bas sam happy....u zadnje vrjeme...evo puklo me...hehe...
jedino sam malo tuzna......zato jer mi se naj frendica...Ivana..seli...smrc,smrc.....a joooj..moj mali bebach,moje srcheko..moja ljubav....se seli.......mah nadam se samo da to nebu jako utjecalo na nase prijateljstvo...al dobro budem nekak i to izdrzala....



...Filip na putu u Prag....



...hehe Tena Ja i Ivana dok smo isle doma jedne subote....

joj..ovo vam moram reci da ne zaboravim...hehe......
skuzila sam da u rjeci happiness....imam mog imena...znaci happ.ines.s ....hehe..kuzite....
fora kaj ne....znaci da bi i ja kao osoba trebala biz ono ful sretna...wiii..hehe

...issss....=)
...evo stigla je i stafeta na red,hehe malo kasnim s njom al dobro…
Urucila mi ju je …Ines...wiii...pa evo...

... na koje ime se odazivash? ... ~
...
hm…pa najvise na Ines,Inči,Inič,Inchy,Inich,…i na Gašparićka… (hate that)…=(…

~ ... Koliko je proshlo od tvog rodjenja? ... ~
...
uhhh…cek da izracunam…hehe… proslo je 15 godina i 2 mj.
Hehe…puno je to…=)

~ ... Koliko je sati dok pishesh ovo? ...~
...
Sad je tocno 11:50 …

~ ... Koliko dugo imas ovaj blog? ...~
...
uf…pa od sjecnja,znaci vec ga imam 11.mj.
Moram priznati,da se sama sebi cudim kak sam tak dugo zdrzala da imam blog….
Hehe…al dobro…ponosim se sa sobom..wiiiii…=)

~ ... Postoji li u tvom zhivotu "special someone"? ... ~
...
uf…postoji naravno..hehe…al nist od toga nije za javnost…
Hehe…

~ ... Kratki opis "dotichnog"? ...~
...
ajd kad bas moram…. Pa sad..hm….slatki,dobar,pametan,
Smeda kosa,smede okice….ufff…hehe..=)

~ ... tvoja boja kose ...~
...
hehe…brineta…=)

~ ... boja ochi ... ~
...
ja imam najljepse okice…a to su plavo-zelene….wiiii..

~ ... ljeto il' zima ...~
…
Uf…tesko pitanje…a ne znam i jedno i drugo…
Ljeto zbog toga jer onda nosim puno sarene odjece,i volim more i toplo je….
A zima…kad pada snjeg….i bozic je tu,….i tak mah ..jedno i drugo…hehe =)

~ ... koji mob imash? ... ~
...
Motorolu… mah nist ne valja,to me ona zenska,nagovorila da ga kupim,jer mi je zlagala da ima veliku memoriju i ja palal na to,isssss….

~ ... converse ili vans? ... ~
...
…converse…nemrem se odvojiti od svojih starka,koje su vec zdrapane i u losem stanju,neki dan sam si smajlice nacrtala na njima...sweet...hehe..=)….

... najvecha glupost koji si izvalila... ~
…
Uf, od tolko njih sad se nemrem sjetiti ni jedne…iss
Al ima njih jakoo punoo…hehe


... koliko ti je dugo trebalo da napishesh ovo? ...~
...
hehe..malo manje od 20 min.
=)…

a stafeticu urucujem ...Teni, Iv@ni i maloj pankerici...


evo ljudeki moji....to bi bilo to za danas ....
hvala vam svima na komentarima...pozam Ivanu..hehe
Ines,...Tenu,Martinu...hehe...i sve ostale...pusam vas
pa do sljedeck puta...mi uzivajte...
pa,pa...

Kad bi ti rekla,kolko mi mnogo znacis…mislim da me ne bi razumio.
I zato cu cekati…sve dok ti dani ne dodu,kada ces me jednom shvatiti.
No nakon tolko mnogo puta…Nakon tolko mnogo izrecenih rijeci da necu opet o tebi pisati
I da cu pokusati zivjeti s tom ranom na srcu…
Evo ponovo sam iznevjerila samu sebe,kada nisam dovoljno odlucna ni jaka.Ali ja si ne mogu pomoci,ja sebe ne mogu zaustaviti i stvarno si ne mogu pomoci,ne ne mogu se kontrolirati…jer ja te jos uvjek volim.Ma kolko je to tesko za reci,i cuti…ja o tebi jos uvjek sanjam.Jer ja te zelim i zelim pricati s tobom,zelim ti objasniti neke stvari. I ja to ne mogu promjeniti…i ne mogu to iskriviti,ni uciniti…Nakon svega sto sam prosla i polako pocela dolaziti k sebi,nesto u meno je jace…neka nada jos uvjek u meni tinja…jer ja ti ne mogu okrenuti leda,kada ne vidim zivot bez tebe.Sve sto sam od tebe trazila…je poneki poljubac,zagrljaj i toplinu tvoga srca,samo da mi ne kazes …zbogom…
I ja si ne mogu pomoci,i ne mogu se zausatviti,jer iza tih oci je vise od rijeci,vise od bilocega sto sam izgovorila. Trebao bi nesto znati,prije nego sam se okrenula i otisla,nikad ne bi
htjela biti bez tebe,i nema vise bjezanja.Osjecaj je tako slab i lagan.Stvarno nemam vise snage
,sve to me ostavilo praznom. Dali bi ti bjezao? Bi li mogao podnijeti sve to?
Jer mozda je ovo krivo.Ali nadam se da ces ostati i zato se nemoj bojati.,i upropastiti sve,nego
ostani…Sjecam se kada sam te drzala za ruku,i slusala tvoje rijeci.Rekao si mi da me trebas. Rekao si da ti je zao. No nisi pomislio da je za to prekasno,jer kasno je za isprike….
Trebam te,kao sto srce treba lupati,no to nista nije novo,jer stvarno te volim.
Ali moja je sreca konacno dosla na vrata.I mislim da cu je zadrzati…jer mi tolko mnogo znaci
,da je ne zelim izgubiti.Mozda je sad tek moj zivot dobio neki put…kojim mogu koraciti bez straha…


Ja si nikada necu oprostit sto si mi uletio u zivot,i ucinio ga takvim da sam bila i na rubu smrti,ja si ne mogu pomoci…jer te volim.
Kada jednom vidis ovo,meni nece biti zao,ovo je za mene vec postalo mucenje i ja to vise ne mogu podnijeti.Zao mi je zbog svega,ali tako je moralo biti…eto nije nam bilo sudeno
…nada ce uvijek u meni tinjati.Ti to znas.I nadam se da ovdje moj zivot zvrsava jer sad je netko drugi usao u njega. Ne zelim ponovo reci da o tebi vise necu pisat jer nece biti tako. Nikada ti necu reci zbogom.Ja si ne mogu pomoci i ti ces ostati kao vjecna moja ljubav.
Sada je svemu kraj no ja te previse volim da bi te..zaboravila…
…ali zbog ovoga sto radim,ja si nikada necu oprostit...

Ej ljudi...evo me ....svima hvala na puno,puno,puno komentara.
Samo tak nastavite....he,he,he.
Meni je u petak bio rodendan ......
wiiiiiiiiiiiiiiiiiiii....15 za sad....
Slavila sam ga jucer.... bilo je fenomenalano...bar za neke pojedince a i meni i Ivani je bilo uh..suppperr...hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi...........evo ovak.... glavni gosti bilu su: Ivana,Tena,Gabajka,Štenga,Borojevic,Strc,Turk,Mamic,Tomo...i misli8m da je to to....ovi neki nisu dosli ....al nema veze....he,he.....e da i Tena me jako iznenadila...jer si je stavila PIRSING .......da,da....e sad ovak....
prvo smo se svi nasli kod mene....i onda dok su mi svi dosli....
isli smo vam gledati takozvani horor.....Hostel..... ... i gledaju oni horor,a ja onak upadam i pocnem ih zajebavati sa slikanjem... ovi su samo vikali kak budu osljepeli od tog strasnog crvenog blica.. onda dok je prosel takozvani horor, deckima je puhnulo nesto u glavu i poceli su raditi cudne poze.( znate na kaj mislim, ne trebam valjda posebno objasnjavati ) hehe i onda je nakon jako puno iscekivanja konacno dosla....PIZZA! wiiiiiiiiiiii..nakon kaj smo se svi jako jako dobro najeli, isli smo se spremat za grad, oko pola 10..prvo smo isli u skalu gore malo na biljare, hokej i te stvari..i onda smo igrali ono na automatu trazi razlike prostih slikica, ali nazalost nije bilo muskih razlika nego smo morali igrati zenske (al nije to nama smetalo, ne).. ..a ja glupa si stavila nesto neodredeno i previse na sebe, i dok smo bili u skali nisam nist mogla radit jer me trbuh jako jako bubal.. al dok smo dosli u holivud i dok smo nazdravili mojim prozivjelim i ludim 15 godina, odma mi je bilo bolje.. wiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii.. i onda je dosla moja cuvena, jedina i neponovljiva IVANA nakon 1 sata jer je bila "pricala" sa svojim "prijeteljem"... i onda dok su svi otisli i mi jedine ostale cekale smo da pocne neka dobra muzika uz drustvo ledenog caja od breskve i koju kapljicu alkohola jer mi jako pazimo na sebe (mos mislit).. i onda dok smo bas htele otici jer je bilo dosadno, pocela je dobra muzika i onda smo jos ostale... i tak smo se upoznale s nekim likovima.. i plesemo mi i Ivani neki zgodan lik stane na nogu i pocel joj se ispricavat, i tak su se upoznali, i onda ja idem da i meni stane i ko budala sam tam se glupirala oko njega, a on mene nije ni skuzil.. .. i sve je bilo tak super i onda smo morale doma, pa smo malo odgodjivale al na kraju smo ostale do 2...
uglavnom, na rodendanu je bilo super i fakat smo se zabavili... ....
ej ljudek...sve vas pozzam....
evo saljem vam puno pusica....i sve vas jako jako vojim...i samo bi jos htjela zahvaliti vam svima kaj mi tolko komentirate i pomazete mi prebroditi sve lose stvari koje su mi se do sad dogodile....pa eto hvala
sve vas pozam....do sljedeceg posta........e da saljem pussu svoj seki Štengelici....( moram samo napomenuti...da dok se ja i ona pogledamo pocnemo se jedna drugoj smojati iz cista mira,....tj. smijemo se jedna drugoj, tj. kak se djedna drugoj smijemo...no uglavnom...jako se smijemo....he,he,he..)
BTW: Ivana evo sad sam ti ostvarila zelju,napisala sam jedan pozitivan i sretan post....hi,hi,hi,hi,....saljem ti vejiku pussuuu.......love ya...kissy,kissy...he,he

Pišem ti posljednji puta,sadržaj života svog…premda pamtim da ga i ti
dobro znaš jer je bio i dio tvog. Polako pada mrak,ja čujem tvoj glas i ne trebaš mi govoriti,jer znam da je došao rastanka čas. U ruci mi je tvoja slika,srce mi snažno bije…znam da me nisi bio vrijedan no predamnom stol je mokar i suza zamnom lije.
Pišem ti posljednji puta…jer rastanak se polako bliži,na dvije strane krećemo,poći ćemo bilo kud. Ti ćeš tražiti novu sreću,…za mene je više nema,jer sreću sada gubim…
Da sam te voljela žarko,ti to nikad nisi znao. Meni si bio čitav svijet,a sad si samo dio mojih prošlih dana.
Postao si slika jednog razrušenog sna,dio nekog dna i obris mojeg sjećanja .
Jer ljubav je najplemenitija slabost uma,nema sunca bez svijetlosti, pa tako ni čovjeka bez ljubavi. No ona je krik pobune protiv praznine života,…samo ono što činimo iz ljubavi,činimo slobodno,pa ma koliko patnje iz toga proizašlo…
što je se čovjek više boji,to joj je više izložen.…Najgori način da mi nedostaješ,je da stojim pokraj tebe i znam da te više nikada neću imati….
Ni onu ljubav koja me držala na životu ,jer s tugom umire i posljednja nada.

Fališ mi,jako mi fališ. Još uvijek nema dana kada nebi o tebi mislila. Dvije godine tako su brzo prošle,poput lista nošenog vjetrom…a ja u te dvije godine nisam ostavila nikakav malen trag po kojem bi me pamtio. Sigurno sam luda kada ponovo o tome pišem,jer tada je to još bilo razdoblje u kojem nismo ni znali što je zapravo ljubav,a ni najmanje što znači nekoga voljeti. Sve nam je to još bila igra. Takve sam stvari uzimala previše k srcu,sve sam to pre ozbiljno shvačala…i zato sam danas zaglavila u jednom kutu iz kojeg se ne mogu pomaknuti jer mi je preteško opet proživljavati takve stvari. I sada isprike moje za tebe više ne vrijede, i za sve moje ne promišljene riječi koje sam ti rekla. Ali svi moji pokušaji za povratak k tebi teži su nego što sam mislila…i stvari koje želim reči tebi izgube se prije nego što dođu.
Strah nije bojati se tebe,ali kada govorim tebi očito govorim nekim jezikom koji ti ne razumiješ. Jer ja ti ne mogu objasniti. Ali nadam se da govor i riječi mogu.
Ja se polako iznutra pretvaram u pepeo,i bježim podalje da se se srušim,tad mi se
pogled izgubio u velikom plavom nebu,a oblaki su mi bili sve bliži i bliži…no vjetar srca nastavlja i dalje puhati.. Prije si bio moja zaštita,no sad više ne…izabrala sam put koji je nekako izgubio smjer,i sada te nema i bila sam u krivu,jer nikad nisam znala kako je ti biti potpuno sam.

I just wanna talk to you
And my broken heart just has no use
And I, I guess promises are better
left unsaid, yeah
Everytime you try to tell me
You say the words that im the only
But I'm the one who's crawling on the ground
When you say love makes the world go 'round

Sto ce ljudima zivoz,...ako iz njega necemo izaci zivi...
Sto ce mi zivot...ako ga ne znam zivjeti. Rusim sve sto mi stoji na putu i ostajem bez ikog svog...
Ostala sam bez mnogo meni dragocjenih stvari,bez snova i buducnosti...
Moj je zivot jedna velika pogreska...jedno vrjeme sam cak i uzivala u njemu...ali znala sam da je pre dobro da bi potrajalo ili bilo istinito...
Iz dana u dan mi prolazi glavom jedno te isto pitanje...kako zaboraviti osobu do koje ti je beskrajno mnogo stalo. Koja ti je promjenila zivot,koja te cini sretnim. Kako ju zaboraviti jer te bezbroj stvari podsjeca na nju...
Svaki pogled upucen u beskonacnost...je pogled sjecanja ljepog vremena.
Nekad mi glavom prolazi pitanje zbog koga i cega ja zivim. Bez obzira na sve mislim da mi ovdje nije mjesto,..jer ne vidim razloga,kad on nije dio mojega zivota ili svjeta.

Jos uvjek vristim u prepunoj sobi,a nitko ne cuje,ne mari,ne primjecuje...
Tama koja me gusila i bedirala povuci ce me jednom na dno. Moram se pomiriti s cinjenicom da je mom zivotu sudeno da bude takav kakav jest...No tesko je zivjeti ga kad nista nije dobro...
Sa svakom stopom zivota mnogo mi je dana bilo baceno u nepovrat..
i svaki dan sam sanjarila i mastala o necem ljepom i dobrom.
Zivim zivot sa boli u srcu i tugom na licu...
No nadam se da sve to dio kruga zivota koji ce jednom zauvjek prestati...








http://www.youtube.com/watch?v=2A2Jt4WOxN8

Ejjjj ljudi evo da vam se javim, opet ja po starom pišem s Ivaninog kompa... Jos mi je uvijek intarnet u kvaru, sad mi ga starci necu sloziti jer sam nabila velke racune... evo dosla je stafeta i do mene... da vidimo koje su to gluposti koje sam ja napravila...


ŠTAFETA
1.Izdvoji jedan trenutak života koji će ti zauvijek ostati u pamćenju
2.Kada bi od svih mrtvih osoba na svijetu mogla vratiti jednu osobu to bi bila....
3.Što misliš(ali iskreno)kakvu sliku imaju o tebi tvoji frendovi/ice...
4.Najtužniji trenutak u tvome životu .......
5.Kada bi mogla/o vratiti vrijeme promijenio/la bi...
6.Izdvoji 3 najbolja prijatelja i što kod njih cijeniš a što te iritira iskreno....
7.Najveća glupost koju si napravio/la......

1. Bilo je to na jednom od Ivaninih rodendana dok sam fakat bila zaljubljena u svog tadasnjeg decka..on mi bude ostal u pamcenju jer mi je s neke strane promjenil zivot...bil je stvarno super tip, ali sad si vise i nisam bas super s njim...uglavnom, lezali smo skupa na travi zagrljeni, skupa gledali nebo... fakat prekrasan osjecaj...

2. ...najbolji pjevac grupe Nirvana- Kurt Cobain...fakat bi ga htela videt uzivo...

3. e pa sad s onima s kojima sam si stvarno naj, naj...mislim da fakat imaju jako dobru sliku o meni ..a si onima kojima sam samo na bok....njima sam uvjek super i zver....!!!!!

4.joj njih ima .....najvise jer se prvo od njih moj zivot sastavil a zatim i izmjenil....al ima jedan koj me naj vise pogodil..no nije bitno....

5. da mogu vratit vrijeme vratila bi ga na proslu subotu jer je bilo fakat JEBENO...!! nebi sad bas isla u detalje al bilo je feniomenalno.... jea...

6. ivana- zenska je fakat fenomenalna, moja the best najbolja frendica...stvarno je super, morate ju fakat malo bolje upoznati...na njoj najvise cjenim iskrenost, povjerenje, pazljivost, strpljenje i jos puno toga... a iritira me to dok pocnem nekaj pricati a ona me onak nakratko saslusa i onda pocne pricat s nekom drugom osobom a ja se onak osjecam ko budala.....

tena- u prvom polugodistu 8.raz se fakat nisam druzila puno s njom a onda smo si u drugom pocele opet biti dobre i dok mi je bilo onak najteze, povjeravala sam joj svoje probleme i mislim da me stvarno shvaca jer i ona ima takve probleme pa smo se onda negde nasle... iritira me kod nje dok nije bas dobre volje pa cim joj nekaj velis ili pitas odma se rasrdi, ali nema veze ja to shvacam..

slabek- on je meni jedan od naj frendova, zbilja je fenomenalan uvjek za zajebanciju... a to mi se svida jer sam i ja takva... iskusila sam puno stvari s njim.. heh... ... joj, joj slabek gdi ti je bila pamet::?? a iritira me kaj neke dane je fakat s nim za poludet ( bez uvrede slabek)...

7. uf...ima ih puno... a najveca je bila proslu subotu... oni koji su bili, znaju o cemu se radi... u detalje nebi isla...

pozzam...IVANU hehe... dalje... TENU, Cmara, Strca, Petru, Martinu, Stengu, KIku... izzy, mateju, iv@nu, viktorija ... hehe... i sve koga se nisam sjetila...
idem ja sad... pusa... i da stafetu urucujem IVANI... bye..


http://www.youtube.com/watch?v=2A2Jt4WOxN8

ej ljudi... evo mene konacno... nije me jako dugo bilo, komp mi je u kvaru.. pa sorryta kaj se nisam javljala... pisem vam s frendicinog kompa, tek tolko da vam se javim..
hvala vam svima na komentarima..
dok dobim inspiracije (i komp) napisem vam novi post..aha...
joj, nebu me bilo 2 dana u skoli.. jeeeeeeaa!!!!
izabrana sam za onu malu maturu kaj pisu samo izabrani, aha... da i ja sam medu njima..hehe...
uglavnom..to je to od mene.. javim vam se jos...
saljem vam svima veliku puffu...
pozzam ove ljudeke... IVANU hehe, ovaj dalje... hm koga jos...Tenu, Mateju, Martinu, Izzy, Ifu, Ivu, Iv@nu, Strca, Slabeka, Tomoja, Tonnyja, Jocu, Ivonu, Stengu, Kiku, Paulu... ma sve vas ja pozzam... sorryte koga nisam napisala... nisam se vise mogla setiti..hehe...
p.s. samo IVANA dobiva smajlice... hehe...
ajd idem... puffa vejika... sve vas jako vojim...
hehe... ajd komentirajte mi malo... pussica... mah, mah...

Ne mogu se oteti osjecaju...da sile koje me nadziru...tjeraju na put bez povratka.Kao da mi je cjeli zivot bio ..."preludij"... toga trenutka,tog sudbonosnog susreta koji mjenja sve.Jasno unatoc rezboritosti...ljubav je bila jaca.Ali cak ni ne znam vjerujem li u nju.? Svaka je ljubav osudena na propast. !!! Zasto??Zato jer ljepe stvari nikad ne potraju.
Ponekad jos naslucujem tek nejasne obrise lutajuceg vremena,...sa svakom stopom koja izmice. Ponekad jos odsutim bol u srcu i ne osvrcem se.Na izust..dan za danom prolaze,a za jucer... snove nemam.
Uspijem li pobjeci od zivota svog...zelim da napustim tuzne misli
i uspomene.Zelim da odem na kraj svjeta,gdje me nitko ne moze naci.
Zelim da pocnem zivot iz pocetka,zivot pun srece sto radost...znaci.

Zaboravimo na snove i ako su oni sve sto ostaje od ljubavi...
Poletimo u buducnost i potrazimo novo sunce,novi izvor zivota.!!!
pronadimo oblake u magli i ugasimo tihu ceznju na usnama,
...putujemo stazama mladosti.Putujemo jer zivot dalje tece.
...Mozda sam pogrjesila jar sam zivot krivo shvatila.
Mozda sam i imala najvrjednije stvari...prijatelje za pamcenje...ali sve sto je ljepo nikada ne potraje i ne mozemo to zadrzati...suocila sam se sa stvarnoscu i shvatila da se moram pomiriti sa nekim stvarima jer one su sada proslost.
EVO STO SAM SHVATILA JEDNE VECERI ISPOD TMURNOG NEBA...
Zivot je dar i necu ga potratiti,nikad neznas sto te ceka.Primas zivot kakav jest.Jer svaki dan mora biti vazan....

Ovoga puta ovaj post je ponesto drukciji,..jer ne pisem o njemu nego vec o najvaznijoj osobi u mom zivotu..za koju mislim da joj nikada nisam nista znacila...i da sve bilo velika pogreska..isto tako osjecam da me napusta i da ju gubim.Ovoga trena preplavio me neopisivo najtuzniji osjecaj.Osjecaj koji jos nikada nisam osjetila.U ocima mi se vide suze,...hladne,bolne suze...u ovom trenu ja placem,a hladne suze mi se spustaju niz obraze,padaju na moje usne. I kad je jedna topla suza vrlo sporo klizila..jednostavno sam se upitala ...ZAŠTO BAŠ JA...??...Zar ja takva krhka osoba zasluzujem toliko patnje..??...Napusta me i to sada kada mi je najpotrebnija,i ako nista ni ne pomislja sa osmjehom na licu krece u novi dan bez mene..!!! Pitam se..Zasto je uopce glumila da joj je stalo,ako nije.Zasto me povrjedila,ako nije trebala.Zasto je lagala,ako je znala da je istina bolnija od lazi.A znala je da imam probleme i bez toga,ali s tim mi je donjela jos vecu tugu.Samo tuga prevladava u mom zivotu.Kako da budem sretna..kad kamo god posla ili se okrenula tuga je odmah kraj mene.Sovim mi je donjela propast nejvjernijeg prijateljstva...a rekla je:
...JA OVO PRIJATELJSTVO NECU PREKINUTI..E pa ja mislim da je prekinuto..i ako mi to nisi mogla reci...
Ocito da me dovoljno ne poznajes..Ocito da nisi znala kako nekoga mozes povrjediti..ali sada bar znas...Mnogo si mi znacila,..ali ako ti ja nista ne znacim..neces ti ni meni...
Nemas pojima kako mi sada suze teku niz obraze,...i kako se prisjecam svih ljepih dana,..to su bilibezbrizni dani..!! ZNAM..danas ces mi se pojaviti pred vratima,prislonjena na zid,s osmjehom na licu i BEZ ikakvog zagrljaja....vjerojatno ces i zaboraviti na sve..ali ja sam te prihvatila takvu kakva jesi..ja se nosim s tim kaj te gubim,al tebi je sve jedno..bas te briga za sve..pa daj razmisli malo..dal si na dobrom putu..
Zao mi je sto sam izgubila tebe,al vjerojatno sam i ja djelomicno kriva za sve...i ako si sa svojim rjecima rekla sve..i ako sam ja pomislila da je to istina..cini se da sam se samo zavaravala...jer
..TI NE ZNAS KOLIKO MI ZNACIS I NASE PRIJATELJSTVO..!!!

Neke stvari me guse u zivotu.Lome svaku moju novu nadu za necim...
Zelim da m sreca,...bude poput plamena svjece,koja svojom iskrom...pokazuje put u tami...Zensko je srce duboki ocean..tajni..
Vidjela sam svoj zivot..kao da sam ga vec prozivjela...,uvjek isti plitki ljudi,iste besmislice...Kao da sam bila pred ponorom,a nitko me nije mogao spasiti...Nitko ne mari,cak i ne primjecuje...
Ja sam poput lista,nosenog vjetrom..Znam sto mislite...sto ona zna o jadima,...Jeste li se zapitali sto se dogodilo..toj curi..da misli kako nema drugog izlaza...Razlog je moj svjet...i svi ljudi u njemu...
Moj zivot..juri naprjed,a ja ga ne mogu zaustaviti...
Ja kao da stojim u prepunoj..sobi,vrištim,a nitko me ne cuje...

Upoznala sam ga..u trenutku kada se moja sreca,pretvarala u tugu.Kad se moja,bol stapala u suzu...Upoznala sam ga u trenu,kada sam ostala ocajna i sama...kad sam pozeljela da ne vidim vise ni osvit dana...
Sada se pitam...Dali si stvarnost ?Ili te je stvorila moja masta..potaknut podsvjesnom zeljom,...zeljama za zivotom...!!!
P.S.ovaj post sam napisala na njegov rodendan...(danas)

Obecala sam si da nemogu vise ovako zivjeti.Moji osjecaji su prejaki da
bih ih krila.Proslost je sada iza mene i vise ne osvrcem na nju.
U subotu sam si rekla da cu sve svoje brige i probleme utopiti u alkoholu.
I zamalo da sam i uspjela u tomu.Ali nesto mi je to poremetilo...
On,kada sam ugledala njega...shvatila sam da ako mu sad nevelim ono sto mislim,da nebudem nikad...Rekla sam mu zbog cega zivim,Kolko mi on znaci,Zbog cega moje srce kuca...Ali u tom trenutku kada sam mu to sve govorila...moje je srce bilo negje drudje,a dusa obuzdana samocom i tugom...Dugo sam plakala nad njegovom slikom,a carolija ljubavi upijala je svaki djelic tisine...a tada su i one nastale...trag toplih suza potekao je niz obraze moje i ako sam znala da placem za njega..ostavio mi je tragove koji se nisu izbrisali...No on mi je nesto rekao sto cu jos dugo pamtiti....
i sto je u meni pojacalo bol...a ja sam mu hladno rekla da me nije briga za to...i da nije vazno ako njegovi frendovi misle lose o meni,ako me mrze,ili misle da sam glupa...pa to neznaci da i on odmah mora tako misliti..Spomenuo mi je ovo: "Moj celi razred te mrzi pa onda moram i ja"
"Ja se ****** kaj sam uopce bil s tebom"...
Tada sam mu rekala da ne trazim mnogo od njega...samo si ocu biti dobra s njim...Rekla sam mu da on meni fakat puno znaci u zivotu...
i u tom trenu zavladala je tisina...pogledao me u oci..i nasmijao mi se onim svojim slatkim osmjehom koji te obori s nogu...Nisam mogla vjerovati da me uopce saslusao...cak me nije niti pocel provocirati...i nije rekel da mu idem na zivce...malo sam se iznenadila...jer nisam to ocekivala od njega...i tada je otisao..mozda sam s jedne strane bila malo tuzna..ali ipak sam pomislila kako je bilo ljepo sto smo uopce i pricali...nakon tolko vremena..
I jedno sam shvatila te subote...da nikako nije dobro svoje brige i probleme pokusavati utopiti u alkoholu...jer od toga nema nikakve koristi....:((.....

Vec mi svi govore kak me budu supili...zbog mojih deprimirajucih postova...Pa onda samo za Izzy...(Izabelu)...napisala bum jedan pozitivan i sretan post kad mi je tak naredila...CARICA svih ljudi...(Izzy)...;))


Pa zapocetak...kad jos nisam pisala takve postove...danas mi je dan super prosao a i cak nisam bila tolko u nekom bedu i slicno...
Najbolje od svega mi je bilo to...kad smo se Ivana,Tena i Ja....dogovorile da danas pemo k meni gledat neki horor...;((...da obnovimo malo nasu tradiciju...I tak lepo posle skole dojdem ja s Ivanom doma,i odemo vam mi dve u videoteku po neki horor...kad ono Ivana zeme onaj naj uzasniji "Kletva 2"... I tak vam mi dve same gledamo film i spominjamo se dal bu dosla Tena..ili nebu posto je ona rekla nebu mogla dojti odmah neg tam malo posle.I na neko cudo cak je i dosla makar sam ja malo posumnjala...jer uvjek nekam mora iti, ili nema vremena i bla,bla,bla...
I tak smo vam mi tri gledale tu kletvu...
A prosli put dok smo gledale prvi dio...strgale smo mojeg kreveta...i opale smo dole tj. bolje reci propale kroz njega jer je moj krevet na kat...
E da samo znate kak mi je onda bilo ljepo...
Bas smo se super zajebavale...a i dan mi je nekak drukcije presel,onak
sretnije bolje nego inace...a i nisam bila u bas u nekom bedu i tak...;))
Eto i u glavnom to je to...
Ajd ljudi molim vas komentirajte mi i ostavite puno,puno komentara...
saljev vam veliku pussu...vojim vas...pozzz..;))

Ovaj post je posvecen jednoj osobi koji mi mnogo znaci u zivotu!!!
Neznam tocno ni sama sto bi bilo da na svjetu nema frendova,
Da nema jedne osobe koja mi stvarno znaci sve,moj bi zivot bio besmislen...nakon 10. godina prijateljstva tek sam danas shvatila zbog cega ja zapravo zivim...jedino me ona uvjek razumjela...bar se nadm...
Uvjek je bila kraj mene dok mi je trebala i dok mi je trebalo rame za plakanje...znam da si cesto idemo na zivce zbog raznih gluposti...i mnogih svada...ali to je ustvari bit prijateljstva...ona je za mene najbolja osoba koju znam...i nadam se da ce tako i ostati...!!!

Budim se...budim is savrsenog sna,san u kojem je toliko mnogo svega drukcije,...toliko sretnih osoba,toliko ljepih stvari,ali tu je i on...
Naravno ne onakav kakav je inace,kakav je u stvarnosti...
Nego potpuno drukciji i izmjenjen...Sve je tako neobicno...a ja,
ja jedina tuzna i depresivna osoba lutam pustim ulicama bez ikakvog cilja,nade i ikog svog...Potpuno sama,daleko od stvarnosti...lutam
dugom ulicom bez prestanka.Sva jadna i uplasena prisjecam se
bezbriznih dana,jer sada bez njega nikog nema da mi vrati sve one
snove osim,stare slike pune srece,bezbrizne mladosti...
Lutam i dalje...a ugao ulice pun je nasih obecanja a sada je prazan .
Vec bez imalo,snage i volje,sva agresivna...sjetim se njega,i na tren
pomislim kako nam je bilo ljepo,kolko sam onda bila sretna a sada je
ta rjec za mene strana.Zelim da me nema,zelim da nestanem u prjeziru tame...U samoci lutam i dalje pustom ulicom...i u jednom pogledu
ugledam neku svjetlost koja doziva moje ime,tako jaku da osjecam
njezinu toplinu i snagu...i odjednom ojetim kako tiho nestajem a san prestaje i vraca me u stvarnost...!!!

Bol,iluzija,patnja,sjecanja,uspomane....

Sve to ostavljam iza sebe i sto bolje ne zelim se s tim vise susresti,
znam i sama kolko je tesko kad si s nekoim ko ne cjeni tebe i tvoje
vrline.Zelim da novu godinu zapocnem sa vedrijom stranom,stranom u
kojoj cu se susresti sa srecom.Nisam jedina koja pati od slomjene ljubavi
i zbog mnogih padova u depresiju.Ljudi uvjek u meni vide sretnu,nasmijanu,dobru osobu,punu zivota.....ali ja nisam takva.
Nitko zapravo ne vidi kako se ja osjecam i kolko mi je tasko u zivotu.
Ja nezasluzujem toliko patnji kolko mi ih on zadaje.!!!
Svki njegov pogled mi upucuje lose namjere,a nekad su te iste smede oci
znale reci samo najbolje.Svakim danom sam sve gore,a nekad su mi ti dani bili vedriji,u kojima sam vidjela cjeli zivot pred sobom.
No sada vise nemam ni zelje i volje za necim novim.
Jedino u ovom mom bjednom,jadnom i usamljenom zivotu me uvjek on
mogao oraspoloziti,ali sada su takvi pokusaji za mene beznadni.
Nikad me nitko ne shvaca ozbiljno.Uovom mom kratkom vremenu
zelim okrenuti novu stranicu,ali to nije tako lako ,bar ne za mene ne jos, dok znam da izmedu nas nema nista...osim uspomena....!!!